Odredbama člana 73. st. 1˗6. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da Poreska uprava može, na obrazloženi zahtev poreskog obveznika, u celosti ili delimično, odložiti plaćanje dugovanog poreza, pod uslovom da plaćanje dugovanog poreza:
1) za poreskog obveznika predstavlja neprimereno veliko opterećenje;
2) nanosi bitnu ekonomsku štetu poreskom obvezniku.
Navedeno odlaganje poreski obveznik vrši tako što potpisuje sporazum sa Poreskom upravom, odnosno vrši se rešenjem Poreske uprave. U postupku odlučivanja, poreski obveznik je dužan da dostavi sredstvo obezbeđenja koje ne može biti manje od visine poreza čije se plaćanje odlaže.
Poreska uprava će po službenoj dužnosti poništiti sporazum, odnosno ukinuti rešenje ako se poreski obveznik ne pridržava rokova iz sporazuma, odnosno rešenja, a potom će dospeli i neplaćeni poreski dug naplatiti iz sredstava obezbeđenja ili u postupku prinudne naplate poreskog duga. Ovaj poreski obveznik u tom slučaju nema pravo da ponovo podnese zahtev za odlaganje plaćanja tog dugovanog poreza. Međutim, poreski obveznik može da podnese obrazloženi zahtev nadležnom poreskom organu za odlaganje plaćanja dugovanog poreza na rate ˗ ali samo za one poreske obaveze koje nisu već bile obuhvaćene prethodnim sporazumom, a Poreska uprava postupajući po tom zahtevu može odložiti plaćanje u celosti ili delimično, najduže do 60 meseci, ako poreski obveznik ispuni propisane uslove.